Članovima 546-548 Zakona o privrednim društvima Republike Srbije (“Sl. glasnik RS“, br. 36/2011, 99/2011, 83/2014 – dr. zakon, 5/2015, 44/2018, 95/2018 i 91/2019, „Zakon“), preopisani su uslovi prinudne likvidacije privrednog društva.
Razlozi za pokretanje postupka prinudne likvidacije
Najčešći razlozi zbog kojih dolazi do prinudne likvidacije su:
- društvo ostane bez zakonskog ili privremenog zastupnika, a ne registruje novog u roku od tri meseca od dana brisanja zakonskog, odnosno privremenog zastupnika iz registra privrednih subjekata;
- usvojeni početni likvidacioni izveštaj ne bude dostavljen registru privrednih subjekata;
- društvo ne dostavi nadležnom registru godišnje finansijske izveštaje do kraja prethodne poslovne godine za dve uzastopne poslovne godine koje prethode godini u kojoj se podnose finansijski izveštaji;
- društvo u likvidaciji ostane bez likvidacionog upravnika, a ne registruje novog u roku od tri meseca od dana brisanja likvidacionog upravnika iz registra privrednih subjekata;
Osim toga, postoje I drugi razlozi za pokretanje postupka, a razlozi su taksativno pobrojani članom 546 Zakona o privrednim društvima.
Dakle zbog napred navedenih i ostalih zakonski razloga, Agencija za privredne register po službenoj dužnosti pokreće postupak.
Kako se sprovodi prinudna likvidacija
Pre pokretanja postupka prinudne likvidacije, registrator koji vodi registar privrednih subjekata na internet stranici tog registra objavljuje obaveštenje o privrednom društvu kod koga su se stekli razlozi za prinudnu likvidaciju iz člana 546. ovog zakona sa pozivom tom privrednom društvu da u roku od 90 dana od dana objavljivanja tog obaveštenja, otkloni navedene razloge koje je moguće otkloniti i registruje promene odgovarajućih podataka u skladu sa zakonom o registraciji.
Dakle, u periodu obaveštavanja privrednog subjekta o nastupanju razloga za pokretanje postupka prinune likvidacije, društvo se još ne nalazi u tom postupku i može bez ograničenja da obavlja sviju delatnost, dok su treća lica ovim obaveštena o postojanju mogućnosti da se nad društvom pokrene postupak prinudne likvidacije. U tom roku društvu se daje mogućnost da otkloni razloge za pokretanje postupka, naravno, ukoliko su ti razlozi otklonjive prirode.
Po isteku 90 dana od dana objavljivanja obaveštenja registrator koji vodi registar privrednih subjekata u slučajevima iz člana 546. ovog zakona po službenoj dužnosti donosi akt o pokretanju postupka prinudne likvidacije kojim društvo prevodi u status „u prinudnoj likvidaciji“ i istovremeno objavljuje oglas o prinudnoj likvidaciji na internet stranici registra privrednih subjekata u neprekidnom trajanju od 60 dana.
Posebno se napominje da od dana objavljivanja oglasa o prinudnoj likvidaciji društvo ne može registrovati promene podataka u registru privrednih subjekata, te društvo nema mogućnosti zaključivanja novih pravnih poslova.
Nakon isteka roka od 60 dana od dana objavljivanja oglasa o prinudnoj likvidaciji, registrator koji vodi registar privrednih subjekata, u daljem roku od 30 dana, po službenoj dužnosti donosi akt o brisanju društva i briše društvo iz registra, u skladu sa zakonom o registraciji.
Posledice prinudne likvidacije – Odgovornost osnivača DOO za obaveze društva
Imovina brisanog društva postaje imovina članova društva u srazmeri sa njihovim udelima u kapitalu društva, a u slučaju ortačkog društva koje nema kapital raspodeljuje se na jednake delove između ortaka.
Članovi društva svoje odnose u pogledu imovine iz stava 1. ovog člana uređuju ugovorom, pri čemu svaki član društva može tražiti da nadležni sud u vanparničnom postupku izvrši podelu te imovine.
Kontrolni član društva s ograničenom odgovornošću i kontrolni akcionar akcionarskog društva odgovara neograničeno solidarno za obaveze društva i nakon brisanja društva iz registra.
Potraživanja poverilaca društva prema članovima društva zastarevaju u roku od tri godine od dana
Drugim rečima, član (osnivač) privrednog društva koji se smatra kontrolnim članom odgovara celokupnom svojom imovinom za obaveze društva iz prinudne likvidacije.
Za potrebe određivanja ko je kontrolni član društva, Zakon definiše kontrolu kao pravo ili mogućnost jednog lica, samostalno ili sa drugim licima koja sa njim zajednički deluju, da vrši kontrolni uticaj na poslovanje drugog lica putem učešća u osnovnom kapitalu, ugovora ili prava na imenovanje većine direktora, odnosno članova nadzornog odbora.
Smatra se da je određeno lice kontrolni član društva uvek kada to lice samostalno ili sa povezanim licima poseduje većinsko učešće u osnovnom kapitalu društva.
Većinsko učešće u osnovnom kapitalu postoji ako jedno lice, samostalno ili sa drugim licima koja sa njim deluju zajedno, poseduje više od 50% prava glasa u društvu.
Iz navedenog se može zaključiti da će član jednočlanog d.o.o. (društvo ima samo jedno člana-osnivača) odgovarati celokupnom svojom imovinom za obaveze društva iz prinudne likvidacije.
Postupak protiv članova društva u slučaju prinudne likvidacije
Poverioci koji već imaju izvršni naslov protiv društva ne moraju ponovo da vode parnični postupak da bi ishodovali novu odluku suda, već po sili zakona oni imaju pravo da vode izvršni postupak direktno protiv člana društva, odnosno akcionara.
Prema shvatanju koje je zauzeo Vrhovni kasacioni sud Srbije, postupak izvršenja koji je prekinut zbog brisanja društva usled sprovođenja prinudne likvidacije može se nastaviti protiv kontrolnog člana, odnosno akcionara društva, ako izvršni poverilac dostavi sudu dokaz (izvod) iz registra Agencije za privredne registre ili Centralnog registra za hartije od vrednosti, da kontrolni član samostalno poseduje više od 50% udela u društvu sa ograničenom odgovornošću, odnosno više od 50% akcija u akcionarskom društvu.
Isto važi i za parnični postupak, u pogledu nastavka prekinutog postupka, a kontrolni član/akcionar prima parnicu u stanju u kom se ona nalazi u momentu nastavka postupka.
Opravdanost ukidanja ograničene odgovornosti osnivača
Uvodjenjenjem odredbi o neograničenoj solidarnoj odgovornosti osnivača u slučaju prinudne likvidacije, ruši se osnovni postulat i princip društava sa ograničenom odgovornošću, a to je da DOO odgovara isključivo svojom imovinom za obaveze društva, te da je imovina društva odvojena od imone njenih članova/osnivača.
S jedne strane, takvo rešenje je vrlo problematično za mnoge vlasnike firmi koje su ,,prestale“ da posluju već godinama i za njih vlasnici nemaju interesa, ne predaju ni završne račune, a izbegavaju postupak redovne likvidacije jer je skup, komplikovan i dugotrajan. U takvim situacijama, neretko ,,neuke“ stranke- vlasnici malih društava sa ograničenom odgovornošću trpe posledice zbog nekih svojih propuštanja. Npr, ako društvo ne dostavi nadležnom registru godišnje finansijske izveštaje do kraja prethodne poslovne godine za dve uzastopne poslovne godine koje prethode godini u kojoj se podnose finansijski izveštaji, pokreće se postupak prinudne likvidacije. Na taj način, pokrenuti su mnogi psotupci prinudne likvidacije I tužbe protiv članova i osnivača radi naplate određenih potraživanja.
S druge strane, uvodjenjem ovog instituta, sprečava se mogućnost zlonamernih postupanja vlasnika firmi. Naime, u teoriji, vlasnici bi namernim ispunjavanjem nekih od uslova za prinudnu likvidaciju (npr. neregistrovanjem novog zakonskog zastupnika), izbegli doborovoljni posutpak likvidacije, koji ipak pretpostavlja određenu pravnu sigurnost I za poverioce društva, budući da isti imaju mogućnost prijave svojih potraživanja.
Nedostavljanje izjave o neaktivnosti
Osim svega navedenog, članom 33 zakona o računovodstvu je propisano da Pravno lice koje nije imalo poslovnih događaja, niti u poslovnim knjigama ima podatke o imovini i obavezama, dužno je da do kraja februara naredne godine dostavi Agenciji izjavu o neaktivnosti koja se odnosi na izveštajnu godinu.
U slučaju da pravno lice ne podnese ovu izjavu, Agencija ima zakonsku obavezu da tužilaštvu podnese prijavu za privredni prestup protiv navedenog pravnog lica.
Zaprećena kazna za ovu vrstu privrednog prestupa iznosi od 100.000 do 3.000.000 dinara za pravna lica, odnosno 20.000 do 150.000 dinara za odgovorno lice u pravnom licu.
Dakle, osim što se vlasnici firmi koje su prestale da posluju I ostvaruju prihode suočavaju sa prinudnom likvidacijom I potencijalnim tužbama, protiv istih se pokreću I postupci zbog navodnih privrednih prestupa, te se postavlja pitanje opravdansoti ovakvog rešenja, naročito imajući u vidu član 2 zakona o privrednim prestupimakoji kaže da nije privredni prestup ona povreda propisa o privrednom ili finansijskom poslovanju koja, iako sadrži obeležja privrednog prestupa određena propisom, predstavlja neznatnu društvenu štetnost zbog malog značaja i zbog neznatnosti ili odsutnosti štetnih posledica. Ostaje nejasno, kakva to šteta nastaje ako se ne dostavi najobičnija izjava o neaktivnosti, recimo od strane nekog DOO, koje nije ostvarilo nikakve prihode niti rashode. U ovakvim slučajevima, preporučujemo da potražite pravnu pomoć vaših pravnih savetnika.